Grafomotorika pripada u područje fine motorike koja označava ritmičku motoričku sposobnost ruku da izvede pokrete koji su potrebni za crtanje i pisanje, te je također jedna od najfinijih kordinativih zadaća čovjeka. Zbog toga spada i u visokokompleksne psihomotoričke procese, a ne samo u jednostavne tehničke sposobnosti ili mogućnost kopiranja grafičkih znakova.
Zajedno s osjetom dodira, centrom za ravnotežu i dovoljnim mišićnim tonusom, ostvaruje se motorička sposobnost ruku i prstiju za djelovanje. Bitno je naglasiti kako je djelovanje predispozicija inteligencije te se iz tog razloga razvoj spretnosti ruke i prstiju ne bi trebao zanemariti. On je važan za ukupni razvoj djetetove osobnosti.
Pokreti šake jedni su od najkompliciranijih pokreta koje je čovjek sposoban izvršiti. Ljudsko tijelo i njegovo funkcioniranje kombinacija je puno različitih sposobnosti i rijetko jedna izuzima drugu. Razvoj i uvježbavanje pisanja su senzomotorički procesi te svi osjeti moraju izvršavati svoje zadatke i zajedno djelovati kako bi bilo moguće da dijete nauči pisati.
Potrebne predispozicije za grafomotoriku:
- Motorika šake prilagođena dobi
- Vizualna percepcija prilagođena dobi
- Kinestezija
- Sposobnost prilagođavanja smjerova i linija u bilježnici
- Dobra ruka – oko koordinacija
- Sposobnost prepoznavanja oblika
- Sposobnost prepoznavanja slova u zbunjujućoj pozadini
- Dominantnost ruke
- Regulacija mišićnog tonusa
- Prelaženje srednje linije tijela
- Sposobnost ispravnog sjedenja za stolom te zadržavanje koncentracije i pažnje
- Ispravno držanje olovke
- Sposobnost kontrole pritiska na olovku
- Mogućnost manipulacije sitnim predmetima
Kao što je već spomenuto, grafomotorika je kompleksni motorički proces i osnova tečnog pisanja. Kod tečnog pisanja teksta, slova i obrasci pokreta koji zahtijevaju izvedbu određenog slova i riječi, dolaze iz poznatog obrasca pokreta za pisanje, koji je ranije pohranjen u mozgu. Dok se dijete koncentrira na prepisivanje ili gramatiku, ono može svejedno dalje tečno pisati uz pomoć tih pohranjenih obrazaca.
Tu često počinje problematika kod djece. Tipično za hipotonu djecu je da se previše grče kod pisanja i crtanja te puno pritišću olovku kako bi podigli tonus i kompenzirali nedostatak tonusa u tijelu. To se često odrazi na motoriku prstiju te ručnog zgloba i nemogućnost dovoljnog opsega pokreta. Često iz tog razloga dijete ne ostvari dovoljno iskustva u crtanju i pisanju jer ne vježba, i to ga dovede do toga da mu je teže prepoznati oblike, što je važno za crtanje i daljnje učenje slova.
To je samo jedan od primjera koje djeci stvaraju poteškoće te je moguće da je u pitanju i nešto drugo. Zato je važno otkriti što djetetu stvara problem.
Što učiniti?
Svako od nas ima svoje zadatke i obaveze koje ispunjavamo u svakodnevnom životu i koje su važne za ukupno funkcioniranje. Sukladno dobi te se zadaće mijenjaju i važno je imati na umu da je za djetetov razvoj važna igra. Igra potiče sposobnosti kao što su koncentracija, spretnost, gruba motorika, držanje, fina motorika, logičko razmišljanje, percepcija, socijalne vještine i drugo. Te pojedinačne sposobnosti nosimo dalje kroz život te one formiraju mogućnost ispunjavanja mnogih zadaća i svrsihodnih aktivnosti u odrasloj dobi.
Zato je važno djetetu dopustiti, dapače poticati ga da izvršava svoju zadaću – da se igra. Različite vrste igre potiču različite sposobnosti te time dijete razvija vlastitu kreativnost.
Kroz igru i obrasce pokreta i ponašanja često možemo uočiti i detektirati ima li dijete poteškoće u određenim područjima te isto tako, u kojim. Ako uočimo neku vrstu poteškoće kod djeteta važno je obratiti se stručnom osoblju i s njima razraditi plan za poticanje i razvoj određenih područja koje djetetu stvaraju problem.
Vježba za grafomotoriku kroz igru
Ponavljanje je majka znanja, pa tako i vježbanje. Važno je s djecom vježbati i uočiti njegove potrebe te, naravno, individualno pristupiti i ponavljati dovoljno često. Neki od savjeta su:
- Ne davati pretanke olovke, nego deblje koje ne kližu iz ruke te po potrebi dati pomoć za hvat na olovci u obliku zadebljanja
- Nuditi aktivnosti koje jačaju mišiće ruke i šake, kao što je izrada i igra s drvetom
- Pružati različite aktivnosti i zadavati zadaće s crtanjem i pisanjem (bojanje mandale)
- Koristiti igre koje zahtijevaju finu motoriku, kao i ruka – oko koordinaciju (npr. slaganje perlica, izrada ogrlica, narukvica, igranje klikerima, igranje loptom, tj. hvatanje)
- Pružati različite igre za razvoj taktilnog osjeta (igra u pijesku, riži, leći ili taktilni memori)
Djetetu je igra zaista važna i ona mu stvara radost te na taj način dijete dobiva dodatnu motivaciju i pronalazi vlastite puteve za razvoj. Zato je važno pokušati s djetetom što više raditi kroz igru, no prije svega je bitno ne zaboraviti da sve te aktivnosti moraju imati svoju svrhu i voditi cilju koje je u tom trenutku važno za dijete i njegov razvoj.
Ana Peštić, radna terapeutkinja